Medo Brundo to sam ja...

mene svaka šuma zna.. znate tu 😍


Tako i ja ispričala priču svojoj Paoli:


Bio jednom usamljeni medo u dućanu. I čekao i čekao da ga neko uzme sa te prašnjave police. Čekao je on i čekao.. Znao je da ga nitko neće kupiti kad je tako skup, ali se i dalje nadao da će ga neka mala ručica uzeti i staviti u svoj topli zagrljaj. Čak su ga i druge igračke zadirkivale :"Medo! Pa ti nikada nećeš otići iz ovog dućana, vidi koliko si skup!"  Tužan je bio medo kada je to čuo. Ali se nije dao. Aaaa ne ne! Znao je da će i njegov dan doći.
U tom trenutku došla je jedna gospođa iz dućana, sa fasciklom u rukama. I gleda ona tog medu, te njegove lijepe okice. Veli gospođa: "Pa taj nam je medo već dugo ovdje! A dolazi Sv. Nikola, pa nam dolazi Božić. Sigurno ga neko dijete željno iščekuje! Moramo mi tebi promijeniti ovaj papirić koji ti uporno smeta. I tako je medo dobio crveni papirić...

U dalekom domu iza brijega, u kući punoj smijeha curica je jedna mala čekala medu. Znala je, ako bude dobra da će medu Sveti Nikola uputiti k njoj..

I zbilja, ujutro kraj nje u krevetu se stvorio smeđi medo lijepih smeđih okeca. I to ne mali medo, nego jako veliki medo. Ajme, koje li sreće!!😃😃 I za medu i za malu curicu.

Strpljivost se ipak isplati..





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kupovina Müller/DM