Nema više dude!

Moja Velika cura ostavila dudu!

i ponosna mama....

Trudna sam s drugim djetetom, dečko je, 23. tjedan je prošao, sad je već lakše, što se mučnina tiće, a ostalo je malo ipak teže..

Od 1.1. ove godine Paola je ostavila dudu, napokon, ima 3 i pol godine. A to meni osobno i nije neki problem, nego pritisak drugih, opet ona stara „kaj buju drugi rekli“! Mislim si, pak ni jedan odrasli čovjek nema dudu, onda tako ne bude ni ona! Ali opet, bili mi kod bake na imendanu, tamo je peč na drva, opet joj je neko bacil foru: ti si prevelika za dudu! Tata ju je još malo "podkuril" i eto ga, zajedno bacili dudu u ogenj, kak bi rekli naši stari ;-) 

I dobro je, u granicama: Tek sam friško ostavila dudu. Bilo je po noći cendranja i plakanja, pa čak i vrištanja. Ali sam ponosna na nju. Od sad samo priča: ja sam velika cura i ja više nemam dudu. A braci budu mama i tata kupili drugu. Jer smo naravno, najprije probali na tu foru, budeš dala braci dudu kad se rodi. Al eto, nije čak ni to trebalo čekati. 

I koliko god mi (odrasli) to ne razumjeli, mama razumije. Ipak joj je ta duda bila utjeha kad se udarila ili opala sa stolca, ili bilo kakvih padova kojih je kod nas (još uvijek) često. Kad je bila bolesna, uh kad se svega toga sjetim, koliko je to neprospavanih noći.. i koliko još bude. I uvijek je bila duda i krava, plišanac koji nema ime, samo je krava, od strane mojeg djeteta u rijetkim trenucima nazvana kravica. Krava je još uvijek s nama i nema veze, još uvijek je Paola meni mala, makar tjeram stogost i sve ju više pripremam, da mora biti velika cura, velika seka. 

Nerealno je smatrati i očekivati od mame da ona više svoje dijete neće grliti i ljubiti, stisnuti se uz nju, i nunati ko malu bebu, zato jer sad ona „mora biti velika cura“, i zato jer "svi drugi tako kažu".  

Ionako su ju još kao bebu smatrali velikom, čak prevelikom, jer takve je genetike, ima tatine gene i bude velika cura. Ali ona ima 3 i pol godine ljudi dragi , a ne 5, i nemojte je pitati da zbraja i množi, jer to je dijete od 3 i pol godine! 

Osobno smatram da dijete treba maziti, trebam joj dati da se ona meni mazi, jer previše brzo bude velika i tko zna, jeli bude došla k meni po utjehu, barem koji put, barem jedanput na dan, tjedan, mjesec..